Osnovna škola Fausta Vrančića Šibenik

INTERVJU S POZNATOM PJEVAČICOM MERI CETINIĆ

1.Rođeni ste u Splitu, a vezani ste za Blato na Korčuli. Je li i to Vaša povezanost s Oliverom Dragojevićem?

- Moji su svi, otac, majka, bake i djedovi iz Blata na Korčuli. Bili su težaci i vrijedni ljudi, povezani s prirodom i baštinom. Otac i majka su se 50- ih godina odselili u Split gdje sam i ja rođena. U Splitu sam završila osnovnu školu, srednju Muzičku školu „Josip Hatze“ i Pedagošku akademiju. Olivera poznajem od dječjih dana jer smo u Splitu živjeli u zgradi gdje je živjela i rodbina Olivera Dragojevića i on je tu često navraćao sa svojim bratom i družili smo se, igrali, svirali i pjevali…Kasnije smo oboje krenuli glazbenim putem, puno surađivali, svirali zajedno na koncertima, po festivalima, snimali zajedno…Imali smo slične afinitete prema glazbi, vjerojatno i to što je on iz Vela Luke, a ja iz Blata koji su udaljeni nekoliko kilometara ima neku povezanost.

2. Vaš glazbeni talent prva je uočila Vaša učiteljica. Je li ona utjecala na Vaše daljnje glazbeno obrazovanje?

Da, moja prva učiteljica je bila Marija Franetović, porijeklom iz Vela Luke. Ona je već u tim danima prvih razreda osnovne škole primijetila moj talent i stalno me uključivala u školske priredbe. Sama bih pjevala na pozornicama u okolici Splita dječje pjesmice, igrala u igrokazima…Mogu reći da su to bili moji prvi koraci u svijet glazbe

3. Kako biste opisali Split Vaše mladosti?

- Bilo je lijepo, puno smo se družili, izlazili, slušali najbolju svjetsku glazbu…Ja sam se rano uključila u glazbeni život, već sa 15 godina svirala sam i pjevala u mladoj splitskoj grupi „Che“, članovi su bili uz mene Mirko Krstičević, danas poznati skladatelj klasične glazbe, Pipo Čović, danas poznati producent i snimatelj u svom studiju Tetrapak. Svirali smo po splitskim plesnjacima, uvijek su bile pune dvorane. Svirali smo uglavnom pjesme najpoznatijih svjetskih grupa i solista. Sa 17 godina sam kao vokalna solistica prešla u splitsku grupu Delfini, koja je tada bila jedna od najboljih grupa. U Splitu se u to vrijeme ljeti sviralo na nekoliko teraca ili bašta svaku večer i dolazile su najbolje grupe, sve je bilo puno ljudi. U gradu je uvijek bio šušur, mladost…Dok sam išla u Muzičku školu, svaku večer bi se spuštali na Pijacu, koja je bila centar, jedva se moglo proć od ljudi, svak je imao svoje mjesto, znalo se gdje ćeš koga sresti…

4. Odakle ljubav prema bluesu?

- Oduvijek sam voljela slušat tu vrstu glazbe, moje najdraže tada pjevačice bile su Mahalia Jackson i Bessie Smith, kasnije Janis Joplin. Bila je neka snaga i uzbudljivost u tom stilu koji mi je bio blizak. S jednom takvom blues pjesmom sam pobijedila na svom prvom takmičenju u Splitu. Imala sam 14 godina i pjevala sam pjesmu“Warm and tender love“ Percia Sledga.

5. Gdje je bila Vaša prva turneja i kako je to izgledalo u prošlosti?

- Moja prva turneja je bila sa grupom Delfini kad smo otišli 2 mjeseca po zemljama i gradovima bivšeg Sovjetskog saveza. Koncerti su bili po velikim dvoranama svaki dan, a često i po 2 koncerta dnevno. Sjećam se velike zime i dugih putovanja autobusima i avionima. Na toj turneji otišli smo i do Sibira i tamo imali nekoliko koncerata. Publika je uvijek bila oduševljena, mi smo tada za njih bili prozor prema Zapadu.

6. Osim solistice grupe Delfin, najpoznatija ste kao pjevačica grupe More. Je li zbog toga nastao i hit „More“?

- Grupa More nastala je dok sam studirala na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Između predavanja uvijek sam svirala i pjevala za svoje kolege studente u sobi za predavanja. Tada je studirao i Slobo Kovačević, koji je došao u Split iz Sarajeva, nakon nekoliko grupa u kojima je svirao i skladao. Čuo me i predložio da osnujemo novu grupu u kojoj ću ja pjevat i svirat klavir. Pokazao mi je neke svoje pjesme, a među njima bila je i pjesma „More“. Prva ljetna „gaža“ nam je bila u Supetru na Braču gdje smo svirali svaku večer. Na jesen smo otišli u Zagreb snimit svoju prvu ploču i to baš pjesmu „More“.Bilo je to prije 50 godina, 1973.g. Kako je to bila prva pjesma koju sam snimala na hrvatskom jeziku, trebalo mi je mjesec dana pripreme da pronađem i uvježbam neku svoju interpretaciju. Trebala sam osmislit i dionicu klavira kojeg sam svirala na snimci. U studiju smo svirali svi zajedno od početka do kraja pjesme, pa nije smjelo biti grešaka. Nakon što je izašla ploča, odmah je postala veliki hit, a to je do danas.

7. Koju suradnju i s kojim glazbenikom možete istaknuti kao najdražu ?

- Nekoliko je glazbenika s kojima sam surađivala, važno za moj rad. To je na početku bio Slobo Kovačević, s kojim sam u grupi More ostvarila nekoliko krasnih balada i pjesama. Nakon odlaska iz grupe More najvažniji moj suradnik je postao moj brat Ante Cetinić, koji je tada živio u Nizozemskoj i imao svoj studio. Ante je bio veliki glazbenik, producent, aranžer, snimatelj, svirao je skoro sve instrumente, a naročito bass gitaru. Počela sam snimati svoje solo albume i svaku godinu bih otišla kod njega i u njegovom studiju sam snimila svojih prvih 6 solo albuma, od kojih su svi bili zlatni, platinasti, proglašavani albumima godine („Prašina sa puta“). Album iz 1980.g „Ja sam žena“ je bio prvi dijamantni album ženskog pop autora. U to vrijeme sam puno surađivala za skladateljem Zdenkom Runjićem i pjesnicima Jakšom Fiamengom, Krste Juras… Iz tih suradnji nastali su neki moji najveći hitovi: Lastavica, U prolazu, Čet'ri stađuna…

.

8. Vi ste i kantautorica. Kako nastaju Vaše pjesme? Odakle crpite inspiraciju za svoje stihove?

- Od najranije mladosti sam skladala i pisala tekstove. Tako sam i na prvom albumu grupe More iz 1974, koji je bio veoma hvaljen, imala nekoliko svojih pjesama i stihova. Kasnije sam na svim svojim albumima ja bila većinski autor. Pjesme skladam i pišem u posebnim trenucima, sjednem za klavir, prepustim se i osjetim da stvaram neku novu pjesmu. Najviše volim pjesme koje mi nastanu u trenu, kao da su bile tu samo ih je trebalo donit, ćut, iznijet van… Tako su nastale moje najbolje pjesme „Ja sam žena“, „Dome moj“, „Samo tuga ostaje“, Jubav si moja zauvik“… Inspiracija može biti neki detalj iz života, neka osoba..ali to obično pređe u neku svoju novu priču…

9. Kako je i kada nastala pjesma „Zemlja dide mog“ , koja se danas obrađuje u osnovnim školama?

- Pjesma „Zemlja dide mog“ mi je ponuđena 1993. da je otpjevam na Melodijama Hrvatskog Jadrana u Splitu. Čim sam je donila doma i provala, osjetila sam da je baš za mene, da je snažna i odlična pjesma. Dobila sam 1. nagradu stručnog žirija. Autor glazbe Vinko Barčot mi je kasnije ispričao da je nastala na prvoj liniji u Domovinskom ratu u Stonu. On je tamo tada bio kao branitelj s Korčule i imao je neku gitaru sa sobom. U tom ratnom okruženju, on je u nekom momentu uzeo gitaru i skladao tu melodiju. Dio teksta je napisao Ivo Cetinić, pjesnik i poštar iz Vele Luke.